Sadik Selimović (61) uči Fatihu uz mezare oca i dvojice braće u Memorijalnom centru Srebrenica - Potočari. Pored njih će ove godine ukopati i trećeg brata.

Istražitelju Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, u genocidu počinjenom na području Srebrenice u ljeto 1995. godine, ubijeni su otac Bajro i tri brata - Hajrudin, Hasan i Sabahudin kao i brojni članovi uže i šire familije.

Posmrtne ostatke brata Sabahudina je pronašao prošle godine na području Vlasenice. Od kraja rata do danas radi na traženju nestalih žrtava genocida u Srebrenici, ali i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine.

- U aprilu 1992. godine sam otišao sa suprugom i dvoje djece u Brčko. Upozoren sam da bih trebao da se sklonim. Trebali smo da nastavimo putovanje za Gunju u Hrvatskoj - rekao je Selimović, iz bratunačkog mjesta Zalužje, u razgovoru za Anadoliju.

Preživio ranjavanje u julu

Međutim, zbog dešavanja u tom periodu, u Srebrenicu se vratio pješke iz Tuzle u koju je otišao nakon Brčkog.

- U Srebrenici sam bio do 1995. godine. Devetog jula 1995. sam ranjen, dovezen u Ratnu bolnicu u Srebrenici, a 11. jula su me braća smjestila u kamion i dovezen sam u bazu UNPROFOR-a u Potočarima - prisjetio se Selimović.

Dan kasnije su pokušali da ga prebace do slobodne teritorije - Kladnja. U putu je bilo problema, zaustavljali su ih…

- Vratili su nas u Tišću, nisu nam dali proći. Vratili su nas u Potočare, a nakon toga u ratnu bolnicu u Bratuncu. Tu smo bili sedam dana. Nakon toga dolazi Crveni križ. Odatle su nas prebacili u logor Batković. Putovali smo cijeli dan, zaustavljali su nas i maltretirali. Tu sam ostao dva i po ili tri mjeseca. Razmijenjen sam 29. septembra - ispričao je Selimović.

Tek nakon razmjene saznao je za dešavanja na području Srebrenice i strahote koje su se dogodile. Na slobodnu teritoriju nije stigao njegov otac, trojica braće i brojni članovi familije.

Počinje potraga za nestalima

Od 1998. godine uključuje se u traženje nestalih na području Srebrenice.

- Počeo sam tragati. Od 1995. do 1997. smo mislili da ima živih osoba. Međutim, kasnije sam kroz ovaj posao dolazio do saznanja i informacija da su svi pobijeni u deset ili 15 dana. Radeći ovaj posao, prvo sam pronašao i identifikovao brata Hajrudina, koji je rođen 1955. godine. Njega smo pronašli na površini Kameničkog brda, iznad Kravice - izjavio je Selimović.

Nakon toga pronalazi i posmrtne ostatke oca Bajre.

- Pronašli smo ga u masovnoj grobnici Pilica. Bio je u Potočarima, stavljen na kamion, odveden u Dom kulture u Pilici gdje su strijeljani. Kasnije mi je pronađen bratić Elvir u Zelenom Jadru. Na ekshumaciji brata Hasana, rođenog 1952. sam bio i ja. To je masovna grobnica Kamenica 10. To je najveća sekundarna grobnica, više od 1.000 slučajeva. Bio sam tu, nisam znao da mi je tu brat, ali sam pretpostavljao da bi mogao biti tu - ispričao je Selimović.

Prošle godine je pronašao i najmlađeg brata Sabahudina, rođenog 1964. godine.

- On će biti ukopan ove godine 11. jula. Njega smo pronašli na području Alihodžića, općina Vlasenica. Dugo je hodao po šumi nakon pada Srebrenice. Preživio je dvije-tri zasjede - rekao je Selimović.

Međutim, na kraju ipak nije uspio stići do slobodne teritorije.

- Ono što moja kućna vrata zatvaraju, sve je otišlo. Neku utjehu nalazim u radu oko traženja nestalih, grobnica - ispričao je Selimović.

Zna ubice u Bratuncu

Ukazao je i na problem s kojim se susreću posljednjih godina, a to je nedostatak informacija o potencijalnim grobnicama.

- Grobnice se kriju, tražimo još oko 1.000 osoba. Da ljudi nađu svoj smiraj. Uvijek kažem da im je bolje da kažu sad jer naći ćemo mi njih - naglasio je Selimović.

Kako je kazao, danas je teško, preteško…

- Teško je, bio je neki elan dok nisam pronašao i ovog brata, a sada znam da ću zaokružiti taj krug. Poslije svake dženaze nekako je bilo lakše, ne znam da li se može reći da je lakše… Teško je saznanje da su ubijani kao životinje. Znam ubice u Bratuncu i čovjeka zaboli nerad ljudi koji ih trebaju procesuirati - dodao je Selimović.

Anadolija

Popularno