Moje kajanje se odnosi na sve ono što se spominje u presudi i to je rezultat UZP-a i moje značajne uloge u tome. Potpuno sam svjestan da sam bio jedan od najvažnijih članova UZP-a. Smatram to što sam bio dio takvog UZP-a koji se nigdje i nikada ne bi smio dogoditi.
Osuđeni ratni zločinac i član "haške šestorke" Bruno Stojić na nekoliko mjesta u svom pismu Međunarodnom mehanizmu za krivične sudove kojim traži ranije puštanje na slobodu, nakon haške presude i sam jasno potvrđuje postojanje UZP-a i svog učešće u njemu.
Te 1994. godine bh. politika Alije Izetbegovića je uspjela nanijeti dva poraza Republici Hrvatskoj; vojni porazivši Hrvatsku vojsku i politički - natjerati Franju Tuđmana da ugasi tzv. HRHB potpisujući Vašingtonski sporazum.
Potom je uslijedio i pravni poraz te politike u Hagu, s pet presuda za agresiju i UZP na čelu sa Franjom Tuđmanom, koji je sada 2022. godine, osuđeni ratni zločinac priznao, kao možda ni jedan osuđenik do sada i izrazio kajanje.
Danas se, kada se sagleda cjelokupna situacija, pod dirigentskom palicom pojedinih stranih zvaničnika, u okviru približavanja i relaksiranja odnosa između Bošnjaka i Hrvata, pokušava oživjeti tzv. HRHB, a preko Misije EUFOR-a u BiH instalirati Hrvatska vojska.
Ovaj trenutni politički proces u Bosni i Hercegovini bi se mogao nazvati demontaža Vašingtonskog sporazuma, negiranje naslijeđa Haškog tribunala i povratak agresorske vojske u BiH, tačnije sve ono što je Tuđman u dogovoru sa Slobodanom Miloševićem planirao.
Te politike su poražene, ali, nažalost, duhovi prošlosti oživljavaju.
Podsjetimo, optužnica protiv haške šestorke (Prlić i ostali) utemeljena je na tezi da je "krajnja svrha vodstva Herceg-Bosne i Franje Tuđmana bila uspostaviti hrvatsku cjelinu koja, barem djelimično, rekonstruira granice Banovine iz 1939. godine, što bi olakšalo ponovno ujedinjenje hrvatskoga naroda; a takav je entitet bio ili trebao biti direktno pridružen Hrvatskoj neposredno nakon mogućeg raspada BiH, ili u drugom slučaju, postati samostalna država u BiH sa bliskim vezama s Hrvatskom".
Svoju opsesiju obnavljanja granica Banovine Hrvatske iz 1939. godine Tuđman nikad nije tajio. Kako tada, tako i danas, ova je ideja i dalje živa.
Petog i šestog novembra 2011. godine u Švicarskoj je boravila delegacija nevladine organizacije Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine (HNSBiH) na čelu sa Draganom Čovićem.
- Naš cilj je treći entitet u Bosni i Hercegovini, a do njega se dolazi preko izborne reforme - objasnio je prisutnima Čović, šef HDZ-a i HNS-a.
Kada se sagleda Čovićeva poruka od prije 11 godina, Stojićevo priznanje i sve što se trenutno događa u Bosni i Hercegovini, jasno je da se na oživljavanju UZP projekta radi punom parom.
