Knjižni fond Biblioteke ''Behram-beg'' postao je bogatiji za jedno novo, ali nadasve iznimno važno djelo. Riječ je o knjizi “Genocidna namjera – Bratunac 1992.“, uvaženog autora Ramiza Salkića. Ovo je prva iz serijala knjiga koju je krajem 2021. godine publiciralo Udruženje porodica i prijatelja nestalih Bošnjaka „Naše sjećanje“ Bratunac i Bošnjačko udruženje preživjelih logoraša Bratunca. Ramiz Salkić, potpredsjednik bosanskohercegovačkog entiteta RS, svjedok je masovnog stradanja Bošnjaka, neumorni borac za istinu i povratak. Autor je više naučnih radova i knjige koju je objavio 2018. godine, „Godine borbe za slobodu, čast i dostojanstvo“. Svojim dugogodišnjim radom, djelovanjem i zalaganjem za prava povratnika, Salkić nastoji stradanja nevinog bošnjačkog naroda otrgnuti od zaborava.
Ova prva knjiga predstavlja prvo u nizu svjedočanstva projekta „Genocidna namjera“, ali i onoga što će kasnije – 1995. godine izaći na vidjelo kao najveća surovost zla i izopačenosti ljudskog duha, Genocida nad Bošnjacima. Knjiga se sastoji iz pet glavnim poglavlja, kroz koja autor donosi svjedočanstva sugrađana koji su pukom srećom preživjeli masovna, organizirana i planirana istrebljenja muslimana tri naselja općine Bratunac, spisak ubijenih Bošnjaka, pregled suđenja za ratne zločine i, na kraju, proces samog povratka. Vrlo važna karakteristika ove knjige jeste da autor hronološki izlaže autentične izjave 27 preživjelih Bošnjaka bratunačkih naselja; Hranče, Repovca i Borkovaca. U prvoj rečenici svoje knjige autor ističe veoma važnu činjenicu, da je područje općine Bratunac JNA u Beogradu označila kao jedno od strateških ciljeva osvajačkog pohoda. Ubistvo iz zasjede dvojice muslimanskih mladića, u Kravici 3. septembra 1991. godine, prema riječima autora, predstavlja prelomni događaj kojim je otpočela zločinačka golgota.
Zabilježene kao godine početka najmračnijeg i najstrašnijeg stradanja što ga je bosanskohercegovačko stanovništvo ikada imalo, od 1992. do 1995. godine, na području Bratunca škola „Vuk Karadžić“, ski klub na Palama, zatvori u Vlasenici, Sušici i logor Batković postat će „tvornice smrti“. Čini se da ni svirepo ubistvo studentice Hamedine Ramić, ni prilikom ekshumacije njenih posmrtnih ostataka, ništa manje svirepo nije bilo promatrano od “komšije“ koji je uz glasnu muziku i piće u hladu promatrao taj čin. Ispostavit će se da je bio jedan od sudionika njene golgote. Upravo ovaj podatak treba nam poslužiti kao opomena i stalni podsjetnik da GENOCID nikada ne zaboravimo.
Pišući ovu knjigu kao spomenik vlastitog iskustva mržnje, progona, torture i zločina, Salkić na najbolji način nastoji sačuvati istinu o svima nama. Čitajući i govoreći o tome, mi učestvujemo u tom procesu očuvanja sjećanja i čime težimo otrgnuti od zaborava sve one koji su ubijeni samo zato što su bili muslimani.
„… Da je zločin nad njenim narodom upamćen najviše zahvaljujući knjigama i svjedočenjima koje su napisali preživjele žrtve Holokausta, kao i snimljenim igranim i dokumentarnim filmovima, a da su sudske presude njegovim izvršiocima bile samo pečat na njihovo kazivanje“ – čitamo u recenzijskom prilogu Almase Hadžić, što na kraju nudimo kao svojevrstan zaključak o značaju ovog i drugih djela koja se bave ovim dimenzijama naše historije.
