Colors: Cyan Color

Općina Srebrenica ima izuzetno bogato kulturno-historijsko naslijeđe, nastalo, prije svega, u burnim historijskim događajima. O ovome svjedoče ostaci materijalne kulture kroz sve periode ljuske prošlosti na prostoru današnje općine Srebrenica kao što su: brojni spomenici i artefakti s arheoloških nalazišta, srednjovjekovni gradovi i utvrde, vjerski objekti, nekropole stećaka i dr.

Na prostoru općine Srebrenice postoji pet srednjovjekovnih gradova i utvrđenja: Srebrnik, Klotjevac, Đurđevac, Kličevac i Šubin.

“Srebrenica sa svojih oko 1.500 stanovnika jedan je mali planinski grad kroz koji se slikovito vijugaju Križevica i potok Čičevac. Visoko iznad grada na trahitnom grebenu uzdiže se mala osmanska tvrđava, a još naviše nalazi se lijepa, prostrana i razrušena srednjovjekovna tvrđava s dvije kule. Ko je sagradio ovaj grad, nije poznato”, zapisao je o Srebrenici, između ostalog, Heinrich Renner 1896. godine u knjizi Uzduž i poprijeko Bosnom i Hercegovinom.

O Srebrenici i starom gradu Srebrnik pisao je i Evlija Čelebija, koji u svom putopisu kaže da se “njena tvrđava nalazi (se) na vrhu jedne crvene stijene. To je lijepa kamena građevina petougaonog oblika, koja dominira okolinom. Ima gradskog zapovjednika (dizdar), posadu od pedesetak vojnika i dovoljnu količinu municije (džebhane). U unutrašnjosti tvrđave nema čaršije ni trga (pazar).”

Senad Đozić, profesor historije i kustos muzeja u Srebrenici, kaže da je stari grad Srebrnik jedan od najsačuvanijih i najbolje lociranih starih gradova iz okoline Srebrenice.

“Na planinskoj kosi, koja se s istočne strane stepenasto spušta prema glavnini naselja, na odvojenim terasama nalaze se ostaci dviju tvrđava. Gornji ili Stari grad (u nekim izvorima nazvan Bedem) sav je u ruševinama: raspoznaju se još torzo glavne kule i nekoliko manjih građevina. Tehnika gradnje nesumnjivo je srednjovjekovna. Donji grad (u izvorima poznat kao Srebrnik) potječe iz 12. stoljeća, a arheološka istraživanja pokazala su da je više puta rušen i građen. Po dolasku Osmanlija, grad je obnovljen za potrebe vojske i logistike. Kod većine utvrđenih gradova najprije je podignuta tvrđava, pod kojom se postepeno razvijalo podgrađe. Ono se nazivalo tako što se uz ime grada stavljalo pod (Zvonik – Podzvonik, Visoki – Podvisoki itd.), ali je sa Srebrenicom bio obrnut slučaj.

Razlika je ne samo u redoslijedu postanka i razvoja naselja i tvrđave već i u tome što je ime Srebrnik izvedeno od iste riječi kao i ime naselja (Srebrenica). Jasno se terminološki razlikuju gradsko naselje Srebrenica od tvrđave Srebrnik. Dubrovčani zatečeni prilikom bosanskog napada na Srebrenicu 1425. godine povukli su se u tvrđavu Srebrnik (in castro Srebrnich). Iz dubrovačkih žalbi vidi se da su oni po naredbi protovestijara Restoja morali zidati kuće u kastelu (tvrđavi). I u izvorima iz prve polovine 17. stoljeća Srebrenica se razlikuje od Srebrnika, tj. varoš od tvrđave. Tako se, između ostalog, za tvrđavu navodi da je okružena zidovima i da ima malu kulu. Podizanjem tvrđave Srebrnik, naselje Srebrenica dobija elemente podgrađa i u dubrovačkim izvorima naziva se varoš”, kaže Đozić, koji ističe da je 2006. godine Stari grad Srebrnik proglašen nacionalnim spomenikom prve kategorije.

“Na Donjem gradu dominira bolje očuvana arhitektura osmanskog doba. U pisanim izvorima ne spominje se tako često, ali se zna da je služio kao zaštita srebreničke varoši, koja je u 14. i 15. stoljeću bila najrazvijenije gradsko naselje u Bosni. Godine 1776. popravljena je tvrđava Srebrnik ili Donji grad”, objašnjava profesor Đozić, napominjući da je stari grad Srebrnik danas u lošem stanju iako se nalazi gotovo u samom centru grada.

Stari grad Srebrnik, iako je proglašen nacionalnim spomenikom, gotovo je zarastao. Jedino što je “urađeno” jeste poslijeratno postavljanje metalnog, nekoliko metara visokog pravoslavnog krsta.

BEDEMI NAD DRINOM

Stari grad Klotjevac smješten je na strmoj stijeni iznad Drine. O njegovom nastanku nema pouzdanih podataka. Iako je izuzetno atraktivan, zbog nepristupačnosti terena do njega mogu doći samo najsmjeliji avanturisti.

“Zauzima areal od 100 x 20 metara. Objekti su prilagođeni kosi. Dobro su očuvane obje kule i platno koje ih povezuje, kao i objekt na terasi (tzv. konjušnice) koji se ruši u gradski potok. Na brijegu zvanom Jatara, u arealu grada, sačuvano je desetak stećaka. Pošto je većina srednjovjekovnih bosanskih gradova građena na uzvišenjima, i ovaj grad imao je odbrambeni karakter. Imao je dobru preglednost tog dijela kanjona Drine. Činjenica da se samo sedam kilometara nizvodno nalazi još jedna srednjovjekovna utvrda, srednjovjekovni grad Đurđevac, pokazuje historijsku važnost ovog kraja. Nekropole stećaka ‘razasute’ u tom području općine Srebrenica, a koje gravitiraju u okolini klotjevačkog grada, kao što su: Zlatovo kod sela Ljeskovik, Zalisije, Urisići, Lubničko brdo, dokazuju kontinuitet življenja odavnina na ovim prostorima. U kasnijem je periodu Klotjevac bio poznat po štavljenju kože koja se prodavala i obrađivala u Srebrenici”, priča Đozić, koji kaže da su ovi srednjovjekovni gradovi imali funkciju čuvara granice na Drini.

“Stari grad Đurđevac nalazi se na istaknutom visu iznad lijeve obale Drine, vidljivi su ostaci kvadratne kule i dvorišta (30,5 x 7 metara), mjestimično visoki do 3 metra, a na padinama prema Drini ima ostataka i vanjskog bedema (dužine oko 25 metara). U pisanim izvorima spominje se 1444. godine zajedno s predgrađem. Sa srednjovjekovnim gradom Klotjevcem činio je odbrambeni sistem istočne granice srednjovjekovne bosanske države. Interesantno je napomenuti da su oba spomenuta grada podignuta na uzvišenjima koja dominiraju nad onim dijelovima toka Drine gdje joj je kanjon najuži”, kaže prof. Đozić.

Na području današnje srebreničke mjesne zajednice Sućeska nalazi se srednjovjekovni grad Kličevac, o kojem nisu vršena arheološka istraživanja i iskopavanja.

“Duboko u kanjonu Zelenog Jadra, na kraškoj stijeni koju obavija rijeka, nalaze se ruševine tvrđave s četverokutnim kulama, koja je sredinom 15. stoljeća imala i svoj upravni kotar koji se zvao Trebotić. U pisanim izvorima spomenut je samo u osmanskim defterima iz 1468/69. i 1485. godine. Nalazi se na sad prilično nepristupačnom terenu, skriven u prirodi i teško vidljiv. Da se pristupi ozbiljnom istraživanju i otkopavanju, vjerujem da bi se mnogo toga otkrilo što bi svjedočilo o životu ljudi na ovom području. Rijetko koje mjesto ima čak pet srednjovjekovnih gradova kao što je to Srebrenica”, ocjenjuje naš sagovornik.

U mjestu Šubin također postoje ostaci srednjovjekovne utvrde. Ruševine omanjeg utvrđenja stoje na oštrom kamenitom visu. “Ispod grada nalazi se groblje s nekoliko stećaka, a postoji tradicija o crkvi. Zna se da je grad imao i manje trgovačko-zanatsko predgrađe, a imao je i svoj upravni kotar. U pisanim izvorima poznat je samo po osmanskom defteru iz 1468/69. godine”, dodao je profesor Đozić.

Općina Srebrenica zauzima površinu od 537 kvadratnih kilometara na kojima se nalazi značajno kulturno-historijsko i prirodno bogatstvo. Nažalost, to bogatstvo još nije iskorišteno za razvoj turizma i privrede.

(Srebrenica.ba/Stav)

Srebrenica je sve do agresije na Bosnu i Hercegovinu bila okosnica razvoja turizma u regiji Istočne Bosne. Mineralni i ljekoviti izvori Banje Guber, lovište Sušica, jezero Perućac i drugi lokaliteti mamili su veliki broj turista. Do 1992. godine, u ljetnim mjesecima, ovdje je svakodnevno boravilo oko 2.000 turista. Oni su pretežno koristili usluge Banje Guber i zdravstveni turizam bio je izuzetno razvijen. 

Turističke organizacije Srebrenice posljednjih godina je bilježila nivo posjeta koji je prelazio 10.000 turista na nivou godine. Taj broj je mnogo puta manji nego što je bilo u prijeratnom periodu, ali zahvaljujući potencijalima koje ovo podneblje posjeduje, otvaraju se dobre mogućnosti za razvoj turizma u Srebrenici. Turisti koji danas dolaze ovdje uglavnom ostaju jedan dan. Najviše je onih koji dolaze u okviru "black tourism" tura u posjetu Memorijalnom centru. Taj broj ne ulazi u zvaničnu evidenciju posjeta Srebrebrenici, jer još uvijek se ove posjete u našoj percepciji ne smatraju turističkim posjetama. Međutim, kako se turizam zasniva na putovanjima i potrošnji, to se i ove posjete mogu tretirati, kao i svuda u svijetu kao turističke. pored toga, nrojnim turistima su primamljivi rijeka Drina i splavarenje jezerom Perućac, odnosno kanjonom rijeke Drine. Brodom se od naselja Oštrika i Klotjevac može doploviti jezerom do Višegradske ćuprije. U Srebrenici se razvija i dobra ponuda za lovni turizam i ribolov.

Općina Srebrenica još uvijek nema adekvatnu strategiju razvoja turizma, ali je ovoj privrednoj grani dat poseban akcent. Započeta rekonstrukicija Banje Guber naišla je na određene probleme, tako da je još uvijek neizvjesno kada će ovi kapaciteti biti na raspolaganju. U gradu je sagrađen Motel "Alić", ali je opšti dojam da se nije mnogo uradilo na stvaranju atraktivne turističke ponude. 

U posljednje vrijeme turiste posebno interesuje Zavičajni muzej i stalna arehološka postavka, te rezultati iskopavanja Rimskog grada Municipuma Malverziatiuma u Skelanima. Oko 2.000 posjeta bilježi se na nivou godine. Također, atraktivna je izložba „Osaćanski neimari - tradiconalno graditeljstvo ovog kraja" u Zavičajnom muzeju Srebrenice.

Međutim, višestruko veća posjeta bilježi se Muzeju genocida u Fabrici akumulatora. 

Kada sve ove informacije uzmemo u obzir, jasno je da Srebrenica ima dobre potencijale za razvoj turizma, ali da se ovoj grani privrede treba pristupiti strateški i sistematično, te na regionalnom principu kreirati turističku ponudu.

Unutar stare srednjovjekovne utvrde Kučlat ili Kušlat, koja se nalazi u blizini Zvornika, smještena je ljepotica, jedna od najstarijih džamija u našoj zemlji.

Za nju čuveni putopisac Evlija Čelebija veli da je Ebul Fethova, što znači da je izgrađena u 15. stoljeću, za vrijeme vladavine sultana Mehmeda II el-Fatiha, kada su Osmanlije osvajale Bosnu.

Džamija počiva na stijeni pored puta i do nje se može doći samo pješačenjem. Srušena je za vrijeme agresije na našu zemlju, a obnova je počela prije pet godina.

Pogledajte snimke ovog jedinstvenog objekta iz zraka – za video je zaslužan Helifilm.

(Srebrenica.ba)

U toku je realizacija projekta besplatnog liječenja malokrvnosti, sinusa, kožnih oboljenja ljekovitom vodom izvorišta "Guber" u Srebrenici, koji vodi stručni medicinski tim. Pacijenti se primaju u Domu zdravlja Srebrenica.
Projekat je, podsjećanja radi, počeo 2016. godine, da bi bio prekinut nakon godinu dana, a ponovo je nastavljen u prošlom mjesecu. Suljo Čakanović, medicinski tehničar koji čini dio tima nam je rekao da su se do sada najviše javljali pacijenti koji imaju problem sa malokrvnosti.

- Princip je da svi zainteresirani pacijenti dođu u Srebrenicu u Dom zdravlja u određenim terminima, da sa sobom ponesu najnovije nalaze kako bi im se odredila terapija Guber vodom. Nakon razgovora, pregleda, sa pacijentima odemo do izvorišta Guber vode kako bi vidjeli odakle se uzima ljekovita voda, a i lokacija izvorišta je zapravo i vazdušna banja i godi pacijentima - govori nam Čakanović.

Dodaje da terapija za svakog pacijenta traje 28 dana, nakon čega će se vidjeti kakvi su rezultati liječenja Guber vodom.

- Dolaza nam pacijenti iz Bijeljine, Zvornika, Sarajeva i drugih gradova. Zainteresovanost je na zavidnom nivou, a u toplijim mjesecima očekujemo pacijente iz regiona i šire. Pored liječenja malokrvnosti, sinusa, kožnih oboljenja, tim će početi sa liječenjem Dijabetičnog stopala ali i raditi njegovu prevenciju, tako da pozivamo dijabetičare da nam se jave i spriječe ovu pojavu. Uključujemo i liječenje Heliko-bakterije kao i reumatska oboljenja - rekao nam je Čakanović.

Cilj projekta je da se, pored liječenja oboljelih od nekoliko vrsta bolesti, promovira i banjski turizam. Realizaciju projekta prati i Tehnološki fakultet u Zvorniku.

Medicinski tim sa pacijentima će raditi sutra sa početkom u 11 sati u ambulanti Doma zdravlja Srebrenica. Zatim, 19. marta sa početkom u 14 sati, a potom 24. marta i rad sa pacijentima počinje u 11 sati.

Naime, Guber voda je proglašena ljekovitom još davne 1956. godine. Transportovana je iz Srebrenice u Sarajevo, gdje su bile punionice, a flaše sa tom ljekovitom vodom su se prodavale u apotekama. Nažalost, toga danas nema, kao ni banjskog lječilišta Guber, a razlozi za to su višestruki, počevši od rata, pa do neriješenih imovinsko-pravnih odnosa.

U međuvremenu, milioni litara ove ljekovite vode istječu bespovratno, a problem je i što je ljudi toče bez ikakve kontrole, što nije dobro za zdravlje jer se radi o lijeku koji se mora uzimati pod ljekarskim nadzorom.

(Srebrenica.ba/Faktor.ba)

Popularno

  • 30 dana

  • Sve

  • 7 dana