Prije dva dana je u Foči obilježen Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u ratu kao znak sjećanja na sve žrtve ovog zločina iz protekle agresije, a posebno Foče.
O statusu žrtava ratnog silovanja, životu u Foči i podršci ovoj populaciji govorili smo u emisiji Dobar dan BiH.
Midheta Kaloper-Oruli, predstavnica Udruženja žrtava „Foča 1992–1995”, bila je naša gošća.
Na početku naglašava da je pravosuđe moglo uraditi više na procesuiranju počinilaca ovog ratnog zločina.
- Sud i Tužilaštvo BiH do sada su postizali skromne rezultate u procesuiranju ratnog zločina silovanja, nužno je da pravosuđe izađe iz ralja politike. Motivacija u mojoj borbi za pravdu bilo je potresno svjedočenje 16-godišnje djevojčice, žrtve silovanja. Žene su mnogo hrabre u davanju iskaza u traumatičnom iskustvu koje su prošle. Ali, muškarci su također u velikom broju bili žrtve silovanja i njima je, prirodno, teže o tome progovoriti. Mislim da je to problem u kojem se moramo zajednički boriti, jer mnoge žrtve nisu progovorile i otišle su sa ovog svijeta bez kazne za zločince – ističe Kaloper-Oruli.
Dodaje da muškarci kao žrtve ratnog silovanja moraju progovoriti o zločincima.
- Najveći razlog šutnje muških žrtava silovanja je stid. Poručujem im da trebaju hrabro progovoriti i osuditi zločince. Zakon o zaštiti žrtava torture nikada nije ugledao svjetlo dana, država nije usvojila zakon koji bi štitio civilne žrtve rata, što je neprimjereno. Neophodna je i posebna institucija koja bi se bavila ovim pitanjem – smatra Kaloper-Oruli.
Nepostojanje krovnog zakona i institucije o žrtavama ratnog silovanja Kaloper-Oruli vidi kao izostanak sistemske podrške ovoj kategoriji stanovništva.
- Velika satisfakcija za žrtve bilo bi postojanje institucije koja se brine o njihovim potrebama i uslovima života. Zar je moguće da 27 godina nakon rata vlasti nisu bile u stanju formirati takvu instituciju? Ako ništa, barem da se izgradi spomenik žrtvama u Foči. Mi smo podnijeli inicijativu za postavljanjem spomen-obilježja kod sportske dvorane Partizan u Foči. Najprije smo tražili spomen-sobu, pa smo odustali i zatražili spomen-ploču svim žrtvama ratnog silovanja u BiH. Onda je došla korona i sve je ostalo na ideji, načelnik Foče se nije više oglasio po tom pitanju. Pozivali smo ga na obilježavanje 19. juna – Međunarodnog dana borbe protiv seksualnog nasilja u ratu, jer ja sam dijete Foče, on je načelnik svih građana. Prisiljena sam živjeti u Sarajevu zbog stravičnog iskustva iz rata, ali bih najviše voljela živjeti u rodnom gradu. Nažalost, to nije moguće, nema više prijeratne Foče. Jedna strani novinar mi je rekao da osjeti smrt na svakom koraku kada je tamo otišao. Mi uvijek potenciramo kulturu sjećanja za sve žene – žrtve silovanja u BiH, nikada u razgovoru sa načelnikom nisam spominjala isključivo Bošnjakinje, ali do danas nije bilo volje lokalne vlasti da pomogne izgradnju spomen-obilježja – kaže Kaloper-Oruli.
Na kraju je pozvala državljane BiH koji žive u dijaspori i imaju pravo glasa da izađu na Opće izbore 2. oktobra i daju svoj glas u borbi protiv retrogradnih politika u manjem bh. entitetu.
- Pozivam Fočanke, Fočake i sve Bosance i Hercegovce izvan domovine da izađu na izbore, jer nemamo drugu domovinu. Ostavimo ljutnju i razočarenje po strani i pružimo pomoć našoj domovini. Ona nas sada treba, ova godina je ključna za Bošnjake. Ne dozvolimo da Foča, Rogatica, Višegrad i drugi gradovi u entitetu RS koji su pretrpjeli ratne zločine padnu u ruke politika koje promovišu zločince. Da imamo tri do četiri odbornika u Skupštini Općine Foča, drugačije bi se politika vodila. Zato moramo imati veći broj odbornika. Tada bi se mnogi upitali kako donositi odluke, ne bi Draža Mihailović niti Ratko Mladić imali spomenik i mural u Foči. Ne mogu da shvatim kakvi su to umovi koji zločince proglašavaju herojima – zaključuje Kaloper-Oruli.
Hayat.ba
